Odrasli se s tugom sjećaju svojih znanih i neznanih hrvatskih branitelja čije će majke i najbliži tugovati dok žive.

Dana 16.9.2016., učenici nižih razreda i njihove učiteljice :Snježana Baler, Marina Bubaš, Daniela Licitar,  Bojana Ognjenović-Novaković  i Ivanka Pendelin su se  s poštovanjem  pridružili  Koloni sjećanja .

Kolona je produžila do spomenika  poginulim hrvatskim braniteljima, a učenici i učiteljice su ušle u prostor Vojarne Zrin. Dočekali su ih maskirani vojnici s naoružanjem. Imali su pune ruke posla. Jedni su odgovarali na bezbrojna pitanja o oružju dok su drugi maskirali sve koji su to poželjeli.

Učenici su ipak najviše uživali u vožnji Patrijom.

Zaključili smo da nije lako biti vojnik  i da je oružje,  nažalost,  još uvijek nužna potreba  današnjeg svijeta. Pisac ovih redaka,vjeruje i  nada se, da će jednoga  dana  ljudi živjeti gdje žele  i  kako žele, u miru i ljubavi  s drugima bez obzira na vjeru, naciju i boju kože.I zato, pokrenimo zajedno  kotač  međusobnog mira ,sloge, poštovanja, jednakosti  i  ljubavi . Neka suze budu radosnice i neka voli svako srce.

Ivanka Pendelin, učiteljica RN

Posjet vojarni Zrin

U petak smo išli u vojarnu Zrin. Tamo smo razgledavali puške, pištolje, dalekozore, topove i drugu vojnu opremu. Vozili smo se u oklopnom vozilu i vojnom kamionu. Na glavama smo nosili zelene kacige. Maskirali smo se crnom i zelenom bojom pa smo izgledali kao pravi vojnici. Bilo mi je baš lijepo i zabavno.

Filip Nadaždi, 4.a