Škola radi u jednoj kombinaciji (1./3./4.razred).

Učitelj: Marko Lokner

Ima li vrijednije od spoznaje vlastitog traga u prošlosti?

Sačuvane spomenice škola iz 19. stoljeća zahvalan su izvor za istraživanje povijesti školstva jer donose zanimljive i slabo dostupne podatke o povijesti pojedinih škola. Školske spomenice koristan su izvor i za pisanje povijesti samih mjesta i gradova u kojima su škole smještene jer u svojim ljetopisima donose podatke o događajima vezanim za lokalnu i regionalnu povijest. Školske spomenice donose niz podataka za istraživanje povijesti svakodnevnog života, kako učenika i učenica, tako i učitelja i učiteljica. Nasuprot bezličnim tiskanim školskim izvještajima, rukom pisane školske spomenice već kroz različite rukopise ukazuju na osobnu dimenziju učitelja i učiteljica koji su ih pisali. Rukom pisane školske spomenice svojevrsni su dnevnički zapis života škole jer su se učitelji i učiteljice koji su ih pisali često puta poistovjećivali sa školama u kojima su radili. Piscima spomenica, život škole bio je njihov život. Prve spomenice počele su se pisati od sredine sedamdesetih godina 19. stoljeća kada je donesena odredba o pisanju školskih spomenica.

Spomenica za nižu pučku školu u Maloj Gorici pisana je od 1857. godine sve do 1935. godine. Pronađena je na jednom školskom smetlištu i do ove godine čuvala se u Područnoj školi. Zapisi koje spomenica čuva bogata su baština malogoričkog kraja, stoga su djelatnici Državnog arhiva u Sisku pažljivo digitalizirali svaku stranicu naše povijesti, a originalnu Spomenicu spremili u sigurne uvjete kako bismo ju što duže očuvali.